28. listopada 2015.

Izložba “ŠTO IH POKREĆE?” u Galeriji SKC

Galerija SKC Vas poziva na otvorenje samostalne izložbe Aleksandre Ane Buković pod nazivom ŠTO IH POKREĆE? u subotu 31.10. u 20 h.
12194561_1686754614876012_5181618154828354653_o (1)
ŠTO IH POKREĆE? druga je u nizu od ukupno tri samostalne izložbe mladih autora u okviru programa Zvučni Zid.
Program Zvučni Zid predstavlja diplomante i tek diplomirane umjetnike i umjetnice s područja vizualnih, novomedijskih i performativnih praksi.
Kroz javni poziv odabrane su autorske pozicije koje medijski jasno i teorijski argumentirano reflektiraju postupak , tehniku i izvedbu rada. Odabrani prijedlozi kvalitativno i konceptualno odskaču kao aktualni i eksperimentalni kako u izrazu – mediju, tako i politici koju afirmiraju (ili pak osporavaju).

Izložba Aleksandre-Ane Buković u fokus stavlja pojam liminalnosti; koristeći objekt kao prazno semantičko polje, autorica bijele geometrijske forme smješta u različite kontekste i upire u potrebu za pridodavanjem značenja do koje dolazi kada objekt-prazno-polje i njegova okolina počnu tvoriti cjelinu. Prostor cjeline nije ujedno i mjesto sinteze, već stalno mjesto djelovanja budući da će prazno mjesto objekta, umjesto kao puzzle, dio slagalice koji nedostaje i koji će se potom popuniti, djelovati kao glitch koji u činu promatranja i kontakta neprestano podsjeća na vlastitu bjelinu i tako onemogućuje da se cjelina ostvari u bilo kojem obliku koji unaprijed ne predmnijeva nedovršenost. U radovima Ovo je fotokopija jedne stvari koja postoji u stvarnom životu i 99. simfonija, liminalnost se iskazuje krzmanjima do kojih dolazi kada se, u prvom slučaju vizualno, a u drugom auditivno, mjesto praznine pokuša popuniti sadržajem koji bi ga podveo pod određeni formalni naziv. Svjetlosni objekt Eva za razliku od prva dva rada, i samu ideju prostora kao konteksta svodi na minimalni obris, te u suodnosu mraka i svjetla koje iz mraka nadire kao objekt, uspostavlja bjelinu kao monolit, dakle, kao jedinu točku iz koje je nedovršeno-ali-potpuno, moguće. S druge strane, radovi, osim u vlastitim prostorima, svjedočenje bjeline ostvaruju i u međusobnoj komunikaciji te otvaraju nova područja liminalnosti, a koja će, namjernim ili nehotičnim djelovanjem promatrača/dionika, stvoriti još jednu nedovršenu, ali potpunu cjelinu.

Aleksandra Ana Buković magistrirala  je medijske umjetnosti i prakse ( Scenografski prostori ) pri Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
2013. završava magisterij Likovne pedagogije pri Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
Od 2011. godine članica je nezavisnog B.A.K.A. kolektiva koji djeluje na području audio-vizualnih umjetnosti.
2014. godine osvaja nagradu APURI za najbolje umjetničko djelo.
Od 2015. godine članica je HDLU Rijeka.
U periodu od 2011. do 2015. godine sudjeluje na različitim projektima, radionicama, predstavama i festivalima. Područje interesa joj je kazalište, izvedbene umjetnosti, intermedija, objekti za tijelo i prostor, fotografija.

Izložba ostaje otvorena do 6.11.2015. a može se razgledati radnim danom i subotom od 15-20 h.

Projekt Zvučni zid potpomognut je sredstvima Ministartsva kulture Republike Hrvatske.