12. prosinca 2025.
S Dorom Križnik, voditeljicom Galerije Studentskog kulturnog centra na odlasku, razgovarali smo o radu Galerije u zadnje dvije godine, o studentskim kulturno-umjetničkim krugovima i njezinoj oproštajnoj izložbi koja se otvara u ponedjeljak, 15. prosinca.
Razgovarala: Katarina Bošnjak
Dora Križnik (Čakovec, 2000.) diplomirala je na studiju povijesti umjetnosti i engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2025. godine. Kao studentica, od 2022. godine radila je u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka u području muzejske pedagogije, a od 2024. u Muzeju grada Rijeke na inventarizaciji i digitalizaciji zbirke fotografija. Od siječnja 2025. godine djeluje i kao voditeljica Galerije SKC u Rijeci.
Godine 2024. sudjelovala je u Erasmus+ projektu u sklopu kojeg je odradila praksu u Nacionalnoj galeriji Danske u Kopenhagenu te je pisala likovne kritike za Novi List (rubrika Rijeka Info).
S Dominikom Višnjićem prošlogodišnja je dobitnica natječaja A4, a kao dio umjetničkog kolektiva, jedna je od finalistica za nagradu Zlatna lubenica 9.0 udruge Metamedij. Dosad je samostalno kurirala 15, a kao dio kustoskog tima još 11 izložbi. U ponedjeljak, 15. prosinca u Galeriji Studentskog kulturnog centra otvara svoju oproštajnu izložbu, “Kuda vozim svoj imaginarni bicikl?”.
Iz Galerije Studentskog kulturnog centra odlaziš nakon dvije godine, od čega si godinu dana radila kao voditeljica. Kako pamtiš ovaj period?
Da, u Galeriju SKC “ušla” sam početkom 2024. godine kao članica Savjeta Galerije, a onda sam, početkom 2025. postala voditeljicom. Ovaj period za mene je bio vrijeme stjecanja poznanstava i iskustava. Vrlo je lako pomisliti da mlade ljude više ne zanima umjetnost, ali kroz rad u Galeriji shvatila sam da u studentskom kulturnom krugu ima mnogo onih koji sa žarom i entuzijazmom pristupaju umjetnosti i promišljaju ju na nove i zanimljive načine. Rad u galeriji je učenje, druženje i pogled u svijet struke gdje sam, kroz raznolike izložbe i događanja, okružena svojim vršnjacima u kulturno-umjetničkom balončiću, stekla mnogo prakse koja će mi zasigurno biti dobra odskočna daska za stvarni svijet koji sada slijedi.
Što bi unazad godinu-dvije istaknula u radu Galerije, kakvih je sve izložbi, i drugih sadržaja bilo?
Ove se godine u galeriji održalo osam skupnih, pet samostalnih izložbi i jedna izložba antiratnih plakata, radionica uvezivanja knjiga, projekcija filma i nekoliko razgovora i tribina, dok smo u svečanoj dvorani Zajednice Talijana Rijeka organizirali i jedan koncert. Izložbe u galeriji bile su raznolike, najčešće u organizaciji Galerije, ali bilo je tu i mnogo onih ostvarenih u suradnji s riječkim i/ili zagrebačkim udrugama ili u suradnji sa studenticama i studentima sa zagrebačkog, osječkog i splitskog sveučilišta. Održali smo i Sajam studentskih radova, napravili SKC kalendar i uveli neke nove evente poput SKC Čajanke (u suradnji s riječkim muzejima, galerijama i udrugama) i Kluba 24 (u suradnji s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti).
Kakvi su pak izazovi, kojih, pretpostavljam ima kao i na svakom drugom poslu ili kulturno-umjetničkom angažmanu?
Jedan od najvećih izazova bilo je svladavanje sveobuhvatnosti posla koji voditeljska pozicija podrazumijeva. Od dogovaranja sastanaka, vizuala i fotografa, preko objava i pisanja tekstova o izložbi (na kojima smo ove godine inzistirali) do samih postavljanja izložbi i otvorenja. Iako posao u galeriji često znači dugotrajan i naporan rad, uz dobru ekipu i malo muzike, sve se vrlo lako odradi, a rezultat bude vrijedan truda pa se, barem na neko vrijeme, zaboravi muka koja mu je prethodila.
Podsjeti nas, kako je koncipirana Galerija SKC, a kako galerijski tim, odnosno Savjet? Na koji se način donose odluke, tko sve može izlagati…?
Galerija SKC sastoji se od dva “tijela” – tima i Savjeta. Tim čine voditeljica i dvije asistentice, dok se Savjet sastoji od devetero studenata – troje s Akademije primijenjenih umjetnosti, troje s povijesti umjetnosti (FFRI) i troje s kulturologije (FFRI). Uz tim i Savjet tu su i fotograf, dizajner te PR osoba.
Funkcija Savjeta je da osmišljava koncepte za pozive za izlaganja ili za natječaje, a onda posljedično i da sudjeluje u selekciji radova za te izložbe, a onda i u samom postavljanju izložbe. Ekipa s Filozofskog (studentice kulturologije i povijesti umjetnosti) kurira samostalne izložbe studentica i studenata koji izlažu u galeriji. Sve odluke donose se zajednički, uz amenovanje voditeljice SKC-a.
U galeriji mogu izlagati primarno studentice i studenti hrvatskih umjetničkih akademija i recentne alumne i alumni istih.
Što za tebe znači Galerija SKC, i što znači za studentsku populaciju u Rijeci?
Galerija SKC za mene je prostor učenja i druženja, mjesto gdje je sve moguće i gdje i najluđe ideje pronađu plodno tlo.
Za studentsku populaciju, Galerija je, nadam se, mjesto gdje upoznaju suvremenu studentsku umjetničku scenu, gdje pronalaze istomišljenice i istomišljenike, buduće suradnice i suradnike. Kulturno-umjetnička scena u Rijeci vrlo je mala, ali nadam se da poznanstva stečena u i oko Galerije (za vrijeme studija) postanu temelj za zdravu i poticajnu profesionalnu suradnju i okolinu koja se međusobno podržava u stvaranju i prezentiranju kulturno-umjetničkih sadržaja.
Kao magistra povijesti umjetnosti, što bi rekla da ti je najviše “poslužilo” od studija u praktičnom radu vođenja jedne galerije?
U praktičnom radu vođenja galerije studij mi je najviše pomogao u vidu pisanja tekstova, odnosno verbalizacije misli i ideja. Isto tako, pomogao mi je u prepoznavanju kvalitete umjetničkih radova, što mi koristi pri selektiranju radova za izložbe i programa u galeriji općenito.
Kao kustosica radila si na projektu A4, kurirala i izložbu “Mirluh atmosfere” Dominika Višnjića koja je gostovala u Galeriji Kortil kao i u Galeriji Šira u Zagrebu, Galeriji Waldinger u Osijeku te Galeriji umjetnina u Splitu. U svakom slučaju si radila sa nekim širim spektrom formi – koji ti se medij najviše sviđa za artikulaciju ideje i zašto?
Iako sam u početku najviše naginjala instalacijama i grafici, a kako sam se dosad bavila s brojnim i raznolikim medijima, te preference gotovo u nestale. Medij je tu da bude upravo to – medij kroz koji se materijalizira ideja. Kad su medij i ideja (koncept) u suglasju, ne mogu govoriti o preferencama u tehnikama ili materijalima jer oni čine cjelinu i neodvojivi su jedan od drugoga.
Do kraja “mandata” ostala je još jedna izložba, na neki način tvoja oproštajna. Možeš li nam reći o čemu se radi, ovim putem je najaviti?
Moja oproštajna izložba zove se „Kuda vozim svoj imaginarni bicikl?“ i proizašla je iz nekih frustracija koje su se pojavile pri kuriranju izložbi i promatranju studentske umjetničke produkcije. Ona je kritika kroz zabavu i podsjetnik da ne moramo uvijek biti ozbiljni da bi ono što radimo bilo kvalitetno. ‘Ajmo se zabaviti i ‘ajmo se nasmijati, u galerijama i muzejima toga ionako ima premalo.
