18. prosinca 2025.
U ponedjeljak, 15. prosinca 2025. godine, u 19 sati u Galeriji SKC otvorili smo izložbu Kuda vozim svoj imaginarni bicikl?. Svoje radove predstavilo je desetero autorica i autora, studentica i studenata Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci i Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
U suvremenom, akceleracionalističkom društvu koje kao da ubrzava prema apokalipsi, a ne boljitku, egzistencijalna pitanja postala su preča. Ipak, govoriti o egzistencijalizmu u njegovoj filozofskoj formi bilo bi apsurdno -sve što se odnosi na društvo kao totalitet mora se unutar tog istog društva pojaviti kao pojmovno operabilno i hermeneutički prohodno, kako bi bilo percipirano kao blisko i aktualno. Izložba pod nazivom Kuda vozim svoj imaginarni bicikl? ovaj problem sagledava iz kuta studentske populacije, promatrajući kako se širi problem odražava na jedan uži i specifični – status quo u studentskoj umjetničkoj produkciji i njezinoj valorizaciji – tako da ga, kroz studiju slučaja, čitamo kao pars pro toto.
Primjenjujući modele egzistencijalističke teorije – od nihilizma i suprotstavljanja angažiranosti i distanciranosti, preko ideje da egzistencija prethodi esenciji, do pitanja o autentičnosti i slobodi ljudskih bića – analizira se status, odnosno mistifikacija koncepta, svetog grala povijesti i teorije umjetnosti. Motiv bicikla koji konceptualno povezuje sve radove na ovoj izložbi stoga, gotovo sinegdohalno, postaje materijalizacija biti, odnosno esencije, neposrednog iskustva svijeta, subjektivne istine i perspektivizma.
Apsurd stvarnosti koji je društvu popločio put u apatičnost i dosadu, u kontekstu bicikla zamućenje je okoline uslijed brze vožnje. Sjene prometala kritiziraju emocionalnu distanciranost u stvaranju, istovremeno potičući na društvenu angažiranost umjetničkih radova, a izolirani i megalomanski izvedeni dijelovi tijela i intimni predmeti podcrtavaju ulogu subjektivizma u poimanju realiteta i nepatvorenost umjetnice ili umjetnika u translataciji tog istog realiteta u umjetnički medij.
Nadopunjavajući i nadovezujući se jedan drugoga, radovi na ovoj izložbi tvore empirijsku sliku umjetničke stvarnosti, kritizirajući pritom njezinu neodrživost. Sustavno odbijanje dane stvarnosti jedno je što nas dijeli od njezine daljnje unutarnje erozije ovdje se to radi akceleriranjem statusa quo do njegova kraha, jer društvu je mijena ionako inherentna.
Zapravo, sve je ovo čisto prenemaganje koncept izložbe je kuda vozim svoj imaginarni bicikl.
📸Sandro Matešin