19. srpnja 2025.
U nedjelju 13.7. u 19 h u Galeriji SKC otvorena je izložba „Od krvi i mesa“ koja je ujedno i zatvorila treće izdanje Festivala menstruacije pod nazivom Vještice.
Kao dio popratnog programa Festivala menstruacije pod nazivom Vještice, izložba Od krvi i mesa kroz vizualnu umjetnost podcrtava ishodišnu točku ovogodišnjeg, trećeg izdanja festivala promatrajući menstrualni ciklus kao sastavni dio svakodnevnog života, ali i njegovu upletenost u društvene i političke procese.
Dok društvo naizgled „ide naprijed“, frustrirajuća je činjenica da je prirodni proces menstruiranja i danas obavijen velom stigme. Taj cikličan proces prisutan od iskona ljudskoga života i nužan za opstanak vrste, sporna je tema koja još uvijek u mnogima izaziva sram, osjećaj nečistoće pa čak i gađenja. U nekim se kulturama osobe koje menstruiraju u periodu krvarenja izoliralo od društva jer ih se smatralo prljavima, dok se s druge strane iste te osobe osuđivalo ako nisu krvarile (npr. u menopauzi) jer su tada, zbog viška krvi u tijelu, opet bile prljave. Drugim riječima, osobe koje menstruiraju vrijedile su samo kad nisu krvarile za devet mjeseci trajanja trudnoće. Lišeni/e prava, vrijedili/e su samo kad su „služili/e svrsi“ – kad su rađali/e potomke.
Kroz različite medije, radovi materijaliziraju određene aspekte iskustva menstruiranja, naglašavajući pritom kako krvarenje čini samo jednu od četiriju faza menstrualnog ciklusa u kojem svaka faza nosi čitav niz fizičkih i psihičkih oscilacija. Promatrajući se kroz transformaciju tijekom menstrualnog ciklusa, autorice i autori prihvaćaju sebe kao cjelinu svih faza i svega što one nose, čime se suprotstavljaju patrijarhalnom označavanju hormonalnih promjena negativnima, samo zato što muškarci ne prolaze kroz iste.
Nadalje, dok patrijarhalno društvo i dalje „probavlja“ menstruiranje žena smatrajući ga nastranim i čudnim, ta se stajališta dodatno afirmiraju i dobivaju zamah u suvremenosti kada iskustvo menstruiranja ne pripada isključivo ženama. Izložba naglašava kako i dio queer osoba, čiji „epitet“ dolazi iz engleskog jezika i znači „čudno“, pripada u skupinu osoba koje menstruiraju, što ih čini osobito izvanjskima i drugačijima u očima patrijarhalnoga društva. Te osobe ne podliježu binarnim kategorijama, ne dozvoljavaju da ih se stavlja u ladice, već žive izvan fiktivnog sociološkog okvira, stalno nas podsjećajući da okvir nije fiksna granica, već samo socio-kulturni konstrukt koji bismo trebali ostaviti u prošlosti jer smo ga u svojem razvoju i napretku odavno prerasli. Ljudi koji žive izvan okvira i koji se suprotstavljaju patrijarhalnom mentalitetu otvoreno govoreći o sebi i svome tijelu suvremeni su vješci i vještice. Prije petstotinjak godina takve se ljude bespravno osuđivalo i palilo na lomačama, a uspoređujući tadašnju situaciju s današnjom, preostaje nam jedino zapitati se – jesmo li napokon spremni pomaknuti se s mjesta?
Izlažu: Nika Dušak, Korin Hunjak, Jupiterska, Mateja Ozmec, Aneli Sošić i Josipa Škrapić
