Umjetno(st) lijepo(g)

Predstavljanje umjetničke knjige i otvorenje izložbe Umjetno(st) lijepo(g) Marine Rajšić, studentice vizualnih komunikacija i grafičkog dizajna pri Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci održat će se u Galeriji SKC u petak, 14.12.2018. s početkom u 20 sati.

Izložbu će biti moguće pogledati od ponedjeljka do petka (17. do 21.12.2018.), od 17 do 20 sati, izuzev utorka.

plakati za umjetnost lijepog finN

 

 

 

 

Autorica o izložbi:

U stoljeću Instagrama i Facebooka, u kojem starlete pokreću modne trendove, a društvene mreže na ‘loop’ vrte instrukcije o pravilnom šminkanju, sve se jasnije stvara slika o savršenom modelu ženskog tijela. Iako taj model u stvarnom svijetu ne postoji, žene se svakodnevno, svjesno ili nesvjesno uspoređuju i ‘ispravljaju pogreške’ na sebi. Ravan trbuh, bujne grudi i zadnjica, uzak struk, prćast nos, velike usne, male uši itd. 

Na fotografijama je prikazana žena, korigirana po pravilima modela savršenog tijela. Korigirana kirurškim crtežima, kao neposredno prije niza estetskih operacija koje treba prodi, ne bi li malo bolje sjela u kalup. Ne bi li postala malo ‘bolja’, malo zadovoljnija sobom, malo bliže savršenstvu… Koje ne postoji.

Marina Rajšić

 

 

 

 

 

 

Samostalna izložba mlade autorice Marine Rajšić problemski otvara pitanje mogućnosti (re)definiranja pojma (ženske) ljepote. Riječ je o studentskom projektu pod nazivom Umjetno(st) lijepo(g)koji posredstvom vizualnih znakova kontinuirano uspoređuje  historijsko/filozofsku estetsku misao sa suvremenim, subjektivno/umjetničkim i kulturološkim, viđenjem ženskoga tijela. Posredstvom fotografija (Ženski akt u prirodnoj veličini; 200x100cm), digitalnog printa koji poprima oblik umjetničke knjige (Umjetnost lijepog) te interaktivnih umjetničkih instalacija (porculanska lampa te skulptura u obliku ‘savršenih’ ženskih proporcija) funkcija umjetničkog djela smješta se unutar šireg uzorka socijalnih komunikacija ostvarenih putem digitalnih mreža, a koje na subliminalnom nivou stvaraju trendove i posljedično pune kirurške ambulante. Kao subliminalna poruka postoji i Umjetnička knjiga, u kojoj se izmjenjuju fotografije ženskoga tijela (označenoga kirurškim crtežom) i tekstova koji predstavljaju kompilaciju riječi Platona, Sapfe, Charlesa Baudelairea; kao i rasprava o estetskoj kirurgiji,koja predstavlja idejno polazište cjelokupne izložbe:

… Ljepota nikada nije bila nešto apsolutno i nepromjenjivo, nego je, ovisno o povijesnom razdoblju i zemlji, poprimala različite likove: to se ne odnosi samo na tjelesnu ljepotu… (Eco, Umberto. Povijest ljepote: Uvod, HENA COM, Zagreb 2004.)

Pravda, umjetnost i sve drugo što je dušama dragocjeno, nemaju nikakva sjaja u ovdašnjim kopijama. Samo rijetki, svojim slabim organima, prilazeći tim kopijama, jedva vide izvornik koji se u njima prikazuje.(Platon, Fedar xxx: Sjaj, (V.-VI.st.pr.Kr.))

Radovi Marine Rajšić postoje kao zanimljiv spoj teksta, različitih umjetničkih medija i vizualnih kontradikcija postavljajući pred nas zahtjev za (re)definiranjem pojma ljepote ili lijepoga kao filozofskih kategorija koje često koristimo i u suvremenom tehnološkom kaosu.

Kustosica Ana Žarković