17. veljače 2015.
Galerija SKC Vas poziva na otvorenje izložbe “PRIRODA I DRUŠTVO” 27.2.2015. u 20h. autorice Josipe Čeliković.
“Postav radova Josipe Čeliković u galeriji SKC Rijeka, već svojim nazivom odražava način na koji Josipa formira svoje autorsko promišljanje. Poigravanje s materijalima tvori objekte i instalacije koji propituju odnose čovjeka i prirode, urbanog i ruralnog, te postavljaju uvijek aktualno pitanje sveopćeg otuđenja – i to onog od prirode izvan i unutar nas samih. “
Izložba se može pogledati radnim danom od 28.02.2015. do 13.03.2015.
Postav radova Josipe Čeliković u galeriji SKC Rijeka, već svojim nazivom odražava način na koji Josipa formira svoje autorsko promišljanje. Poigravanje s materijalima tvori objekte i instalacije koji propituju odnose čovjeka i prirode, urbanog i ruralnog, te postavljaju uvijek aktualno pitanje sveopćeg otuđenja – i to onog od prirode izvan i unutar nas samih.
Rad “Kapsule“ kao ‘alternativna tableta za suvremeno društvo’ nastaje na filozofiji Matrix-a i izmještanja čovjeka iz njegovog prirodnog konteksta. Kao lijek otuđenoj stvarnosti i tehnološki naprednom ali ‘bolesnom’ društvu, Josipa keramičke kapsule ispunjava celuloznim kapsulama napunjenim ljekovitim biljem. Nasuprot svijetu Matrix-a – umjetno stvorenoj iluziiji života i sablasnoj realnosti – nudi se mikro kozmos i svijet prirode koji se nalazi u nukleusu i biti svih stvari.
Rad “Vertikalni vrt“ na svoj način čini situaciju obrnutom, te umjesto čovjeka izmješta biljku iz konteksta vlastitog prirodnog okruženja, a njen opstanak omogućen je infuzijskim cijevima. Time biljka biva liječena i istovremeno liječi čovjeka – tvoreći vertikalni vrt u njegovom životnom prostoru.
Pročišćena i jednostavna organska forma od bijele lijevane gline “posuđena“ je od nus-produkta masovne industrijske proizvodnje. Gipsani kalupi za multiplikate nastaju od paleta od prešane piljevine, koji se koriste pri ambalažiranju električnih aparata.
Rad“Viseći vrt“ nastao je u koautorstvu s Inom Ivandić. Recikliranim materijalima i objektima pronađenim na ulicama grada, suprotstavljeni su materijali i supstance iz prirode – borove iglice, slama i zemlja, te rastuće biljke. Ova instalacija/ambijent , s jedne strane veliča ideju prirode koja samu sebe ciklički obnavlja i kao takva je neuništiva, dok ju istovremeno stavlja u kontekst otuđenja – svojstvenog čovjeku.
U postavu je prisutna visoka senzibiliziranost prema živim bićima, biljkama i prirodi, pri čemu Josipa i Ina problematiziraju društvo odabirom biljnog svijeta stvarajući “žive“ skulpture.
‘Priroda i društvo’ nalaze se na razmeđi suprotstavljenih svjetova, u potrazi za novom sinergijom i poimanjem duhovnosti.
Dražen Vitolović