09. studenoga 2017.
Otvaranje izložbe Ivane Škvorčević “Vibracije registrirane u dubokom tisku” u sklopu programa Studentskog kulturnog centra Sveučilišta u Rijeci (SKC) „Zvučni zid“.
Petak, 10. 11. 2017. godine, Galerija SKC (Palach), u 20 sati.
Izložbu je moguće pogledati do 17. 11., radnim danom od 17 do 20 sati.
O programu:
Probijanje zvučnog zida, napuštanje je sigurne zone obrazovanja i početaka karijere mladih umjetnika koji su još uvijek nepoznati široj umjetničkoj sceni. Samostalna izložba omogućuje im adekvatnu prezentaciju javnosti kao i stjecanje određenog iskustva. S druge strane, šira javnost stječe uvid u nove energije i aktualnosti koje su itekako bitne za probijanje zajedničkog kreativnog zida. Programom se pokušava i razviti interes studentske populacije za izlagačke prakse
Druga izložba ovogodišnjeg izdajna “Zvučnog zida” je “Vibracije registrirane u dubokom tisku” mlade umjetnice Ivane Škvorčević, studentice multimedije diplomskog studija likovne kulture Umjetničke akademije u Osijeku.
O izložbi:
Radom Vibracije registrirane u dubokom tisku Ivana Škvorčević istražuje nove mogućnosti stvaranja u klasičnom mediju grafike. Pri izradi matrice ne koristi svoje tijelo na uobičajeno mehanički način, u vidu pritiska ruke pri udubljivanju metalne ploče, već umjesto toga snima vlastite otkucaje srca u različitim psihofizičkim situacijama (npr. tjelovježba, stres). Snimke otkucaja, odnosno vibracije koje nastaju reproduciranjem zvuka na zvučnik, glavni su izvori modifikacije koji postepeno stvaraju kompozicije. U ovom slučaju tijelo nije izravno prisutno i provokativno kao u nekim primjerima body arta, već je tihi, pozadinski generator umjetničkog djela. Krajnji rezultat, koji je nemoguće predvidjeti, zavisi, dakle, o osobitosti samog zvučnog zapisa i odabiru tehnike dubokog tiska. U prvom radu autorica prepušta kretanje igle za crtanje petominutnim vibracijama otkucaja srca, a tanke, uznemirene linije nalikuju valovima kakve bilježi elektrokardiogram. Takav otisak, koji u slučaju snimke srca u stresnoj situaciji registrira gušće i deblje linije, razlijeva se u ostalim grafičkim eksperimentima u apstraktnije forme.
Kao još jedan važan element autorica ističe kemijske procese potrebne pri izradi grafičkih otisaka, primjerice djelovanje soli kroz period od tri tjedna ili djelovanje kiseline u slučaju bakropisa. Nagrizanje metalnih ploča umjetnica uspoređuje s kemijskim procesima koji se odvijaju unutar ljudskog tijela. Obje vrste reakcija, one tjelesne i one na matrici umjetničkog djela, tek su pod neznatnom kontrolom autorice i prepuštene su djelovanju vremena.
Škvorčević tako naglasak stavlja na procesualni karakter rada, koji ovisi o izvanjskim utjecajima, odnosno o ‘autobiografskim’ vibracijskim tragovima pulsiranja srca. Njezine radove stoga možemo definirati kao intimne i emotivne zapise, registrirane u mediju grafike dubokog tiska.